субота, 21. март 2009.

" ULCINJSKA OAZA "
Ada Bojana riječno je ostrvo, na samom kraju ulcinjske Velike plaže, na mjestu gdje se rijeka Bojana odvaja od nje. Ostrvo je umjetno stvoreno. Poslije jednog velikog nevremena sredinom 19. vijeka, tu se nasukao brod "Merito". Na tom mjestu su tada postojala dva mala ostrva. Godinama se oko trupa potonulog broda i ova dva ostrva skupljao riječni nanos od kojega je najprije nastao sprud, a zatim i ostrvo. Izronjavanjem na površinu vode, ostrvo je rijeku podijelilo na dva kraka.
trokutastog je oblika, dvije strane zapljuskuje rijeka Bojana, a treću Jadransko more, prema kom je okrenuta pješčana plaža dugačka 2880 m, koja može primiti oko 13000 kupača. Desni rukavac rijeke Bojane dijeli ostrvo od Velike plaže. Plaža i morsko dno su prekriveni sitnim pijeskom. Na samoj plaži poredjani su suncobrani ispleteni od trske i pruća. Obale koje zapljuskuje Bojana poznate su po drvenim kućicama, s kojih mještani na tradicionalan i specifičan način love ribu koju se može probati u lokalnim ribljim restoranima. Ostrvo Ada Bojana krasi i suptropsko i mediteransko raslinje, a neke od biljnih i životinjskih vrsta su jedinstvene u Europi. Upravo gusta i bujna vegetacija daje Adi čar Amazone i zajedno s neobičnim životinjskim svijetom pretvara je u poseban mikroekološki prostor.
Ada Bojana je elitno mjesto za surfanje na vjetru. Povoljni vjetrovi prave odlične valove koji omogućavaju surfanje. Na Adi Bojani se nalazi škola windsurfa. Potencijali Ade Bojane zadovoljavaju i amatere i stroge kriterije profesionalaca. Početnicima pogoduje ravna linija vode jezerca na kome se uče prvi koraci u ovom sportu. Već sedmodnevna obuka kod profesionalnih učitelja omogućava uživanje na vjetru, a poslije mjesec dana obuke dostupni su vam vjetrovi na otvorenom moru.
Na Adi Bojani još od 1975. godine radi i škola jahanja.
VELIKA- Velika Plaza

Velika plaza predstavlja veliki prirodni fenomen ljepote. Plaza je od Ulcinja udaljena 5 km. Duzina plaze iznosi oko 13 km a njena prosjecna sirina je oko 60m. Zbog takvih razmjera mjestani je i nazivaju "Ulcinjskom Kopakabanom". Velika plaza Ulcinj se proteze od rta Djerana do Ade Bojane. Prekrivena je najfinijim sitnim pijeskom a procjenjuje se da je kapacitet plaze oko 150000 kupaca. Kvaltet pijeska je takav da mu se pripisuje ljekovito svojstvo. Veoma je bogat mineralima, preporucuje se oboljelima od reumatizma i drugih bolesti. Za Veliku plazu je karakteristican veoma dug plitki pojas morske vode.
U zaledju Velike plaze, odnosno neposredno uz nju, u zelenilu subtropskog, mediteranskog i ukrasnog bilja, udaljen 100-tinak metara od mora, nalazi se hotelski kompleks, sa sportskim terenima za tenis, fudbal, kosarku, odbojku, rukomet... Ispod rta Djerana, na samom pocetku Velike plaze, nalazi se marina "Porto Milena", duboko uvucena u kopno, gdje je izgradjeno bezbroj drvenih kolibica na vodi za lovljenje ribe (na tradicionalan nacin), koje su mjestani nazvali "kalimera".
Na plazi se mogu iznajmiti razni sportski rekviziti.

уторак, 3. март 2009.




Na padinama brda koje okruzuju jezero,na podrucju sela vladimir,22 km od najjuznijeg crnogorskog grada Ulcinja,nalazi se stari grad Svac,ili kako ga joj nazivaju”izumrli grad”,i koji spada u grupu najstarijih i najatraktivnijih gradova ove vrste na jugoistocnom jadranu.Naziv “izumrli grad”,dobio je zato sto je jos od 16 vijeka napusten i pretvoren u rusevine.Zidine koje su opasavale grad,obiluju ostacima karakteristicno obradjenih velikih kamenih blokova,vode ne samo 9 vijekova unazad,vec i do starog antickog ilirskog vremena.Kroz grad Svac je prolazio stari rimski put,koji je povezivao anticke gradove Olcinijum-Scodra,dok je u blizini nadjena i jedna amfora koja po svom karakteristicnom radu govori da je cak iz mnogo starijeg vremena.Za najraniji period zivota ovoga grada nemamo dovoljno podataka,prvenstveno zbog toga sto nije istrazen u dovoljnim mjerama.Ali u najstarijim spisima iz Vatikanse biblioteke ,ujedno stoji zapis po imenu”Dulcigno secondo l’antica descrizione”a u kjem se Svac pominje kao veoma star grad,i glasi:”In quella provincia fu una antichissima citta detta Sciassi le cui gran vestigia et fondamenti di 360 capelle di chiesa si vedono boggidi lontano da Dulcigno milia quindici,e fu primo ricetto alla discaciata Medea,dopo la scelerata morte commessa verso li propii filioli.Vi son appo questa citta laghi,caverne,fontane salse et il monte Lisigna asprissimo,et di venenose herbe copioso e di femine(vile) incantatrisi habitationi.La muraglia di questa e la porta dove gran Capitano di Cesare contro Pompeiani virilmente combattento mori;Sono boggi tutti integre et quel che e piu maraviglioso di questo e il fosso che non ancoraaguagliato,et tante acque di torrenti,et... da tanto appo addietro non l’hanno possuto emir di terreno”.
“Svac,kako stoji u ovom zapisu je nekad bio anticki grad veoma star,sa tragovima rusevina i temelja 360 crkava i koji je prvo prebivaliste prognane Medeje,posle pocinjenog zlocina nad svojom djecom.Pored ovog grada nalaze se jezero,pecine,izvori mineralnih i slanih voda i veoma divlje brdo Lisinj,sa vrlo otrovnim biljem,sa puno mjesta gdje zive vile i razna mitska bica.Bedemi kapija gdje pogibe Cezarov kapetan junacki ratujuci proptiv Pompejaca su za zudo jos uvek na nogama,jos nezatrpana rupa,koju toliko voda ne zatvorise”.
Po svemu sudeci,korijeni grada poticu iz antickog doba,nekoliko vijekova prije nove ere,mozda cak i iz mitskih vremena.Kako god,od tragova iz antickog vremena pa do tragova kraja ovog grada 1571 god,gdje se definitivno pustosi i razrusava od strane turaka,vidi se da je ovaj grad prosao kroz epohe i faze razlicitih kultura koje su ovdje ostavile svoje tragove.Takodje,danas je Svac poznat kao jedan srenjevjekovni grad episkopski grad iz 11 vijeka(Svacia Civitas),a u pisanim tragovima ga nalazimo i kao:Suatio,Suasio,Suacio,Svacio.U 6 vijeku ga nastanjuju sloveni,a 1183 ga opsjeda Stefan Nemanjic sa jos nekim okolnim gradovima(Olcinium,Scodra,Drieste),a nakon toga 1242 godine sledi napad i pustosenje od strane mongola.Mongolski obicaj sahranjivanja ratnikaje znacio stavljanje tjela u plitku raku sa kompletnom ratnom opremom i prekrivanje slozeniom gomilom kamenja.I danas se u okolnim selima mogu naci ostaci mongolskih grobova ,a lokalno stanovnistvo ih zove”Mogille”.Vjerovatno ovdje postoji konekcija sa gomilama slozenog kamenja po citavoj Crnoj Gori i koje Mihailo Lalic u svojoj knjizi opisuje kao”nabace”Posle mongolskog pustosenja,Jelena Anzujska(ciji se grob danas nalazi na samom ulazu u stari grad Ulcinj,u rusevinama nekadasnje crkve),u 13 vijeku ga obnavlja i to traje do 1571 godine kada Turci definitivno daju smrtonosni udarac za grad koji vise nije obnavljan. Po legendama Justinijana(1533) i Bizzi-a(1610) Svac je imao toliko crkava koliko je u godini bilo dana.I danas u pricama stanovnika okolnih sela govori se o episkopskom gradu i vaznom crkvenom centru.Koliko god bile hiperbolizovane ove price,u prilog tome idu nalazista koja i uz minimum istrazivanja koja su radjena(sondazna) potvrdjuju tu cinjenicu.Tu se izdvaja crkva ili katedrala Sv.Jovana sa nekim elementima Rimske arhitekture koji su se gradili od cvrstih i izdrzljivih blokova, a ujedno i Slovenske civilzacije koja se vidi po oltaru crkve.Takodje,ne zna se mnogo o arhitekturi Svaca i ne zna se tacni kome je ova crkva posvecena,ali vjeruje se da je posvecena Sv.Jovanu,po moneti grada Svaca na kojoj se nalazi njegova figura vjerovatno kao zastitnika grada.Izdavaja s crkva Sv.Marije na periferiji grada za ciju gradnju postoje brojna predanja,ali i poprilicni ostaci na cijem ulazu stoje 3 latinska slova koja tesko mogu dati njihovo znacenje.Ova crkva ima elemente Gotike i Rimske umjetnosti i smatra se da propada 14 vijeku.Na portalu crkve Sv.Marije su ostale ostecene konzole koje predstavljaju glavu zivotinje i glavu covjeka.Crkve Svaca,izdvajajuci se po jedinstvenom arhitektonskom stilu takodje se diferenciraju i po ostacima fresaka koje se i danas vide po zidovima.Svac je imao i svoju monetu na kojoj figurira i tvrdjava ovog grada.Svi ovi podaci ukazuju na izuzetno veliki potencijal za ostvarivanje turistickog razvoja.

понедељак, 2. март 2009.